Trenutna i neopoziva ostavka Aleksandre Pandurević

#10: Belma -

Ovakvi postupci zvaničnika su razlog i argument na osnovu kojeg gradovi mogu, ako ih vode moralne osobe, proglasiti iste "nepoželjnim" osobama bez obzira na funkciju koju obavljaju. Ovaj postupak i izjave A.P. (u daljem tekstu:"tamo ona") su "blagi" u odnosu na njene dosadašnje istupe i valjanja gluposti. Zabrinjavajuće je to što ona "misli" da je u pravu (i Hitler je bio istog uvjerenja za svoje postupke) i bez imalo stida gleda sagovornike u oči ostajući pri svojim tvrdnjama bez obzira na argumente. Mislim da njena drskost djelimično proističe i iz uvjerenja da nemože odgovarati za svoje postupke, jer npr. ako je mogla pljačkati Bošnjakinje tokom rata, ako joj je baka Tomanija mogla imati robinju u Hadžićima (1993-1996. Sidika Hajruli) i to sve da prođe bez sankcije, zašto bi ove "sitnice" trebalo da je brinu.  Činjenice: da nosi akreditaciju parlamentarca BiH, da se potpisuje na dokumente gdje je tako upisana (parlamentarac BiH), da po tom osnovu bez imalo stida svaki mjesec uzima (definitivno ne zarađuje) znatan novac i koristi privilegije - uz istovremeno rušenje te iste BiH i pljuvanje po njenim građanima, samo nas upućuju na zaključak o svestranom poremećaju ličnosti (zna se koja vrsta stvorenja na planeti nema grižnju savjesti pa zbog toga nemaju epitet "ličnost"). U tom poremećaju dominira mržnja, patološka - opasna jer joj ni ona sama nezna uzrok i izvor. Opasna je jer se takva konstitucija mentalnog sklopa bića manifestuje kao krvoločnost u životinjskom svijetu a kod "tamo nje" na način kako obični ljudi kažu "opsjednutost đavolom" a u stvari kod "tamo nje" radi se o šovinizmu kojeg više nemože kriti. Ko se ne slaže sa ovim (mislim na vidljivo stalno ispoljavanje mržnje prema svemu drugom i drugačijem pa čak i mišljenjima drugih)  neka presluša njeno javljanje u 3.dnevnik gebelsovsko-ristođogovske RTRS (bar je bila takva TV dezinformišući o događjima u Sarajevu) u noći blokade parlamenta. Sve u svemu kada se ovo pogleda u kontekstu političke i medijske podrške koju uživa zbog svog nacional-šovinizma (vješto umotanog u priču o interesima naroda, entiteta itd.) javlja se strašna slika bh stvarnosti...(politički a i bukvalno, svojim trtljanjima o "zlatnim kašikama", raspravljajući o pravu na društvene privilegije homoseksualaca,... tražeći standard Švedske uz rad po formuli iz viceva o Crnogorcima istovremeno zaobilazeći biblioteke u širokom luku, sahranili smo mnoge koji su se danas mogli suprotstaviti ovakvim likovima).

Nažalost, sve ovo što se o "tamo njoj" piše i govori kao kritika, na predstojećim izborima donijeti će joj ponovo mandat. Nama ostaje da bar naučimo pepoznavati ovakve likove na vrijeme (kada već novinarima koji im daju medijski prostor treba vječnost za to) i da im ovako javno stavimo do znanja da od nas zaslužuju samo da ne zaboravimo "pustiti vodu" kada prolaze ili govore. Oni će biti (i "tamo ona") samo još bjesniji zbog saznanja da ih ne poštujemo kao božanstvo i nadati se da će u svom bijesu i očaju konačno "pući" (u njenom slučaju - izgubiti potpuno um jer razuma i duše sigurno i nema onaj koga pokreće mržnja) i završiti gdje treba.

Za A.P. predlažem naziv: tamo-ona ap