Peticija protiv imenovanja Alena Albinovica

Osvrt na Alena 
Već dva dana gledam, slušam i čitam o „liku i djelu“ Alena Albinovića i jednostavno moram da reagujem.
Arogancija je odlika glupih osoba!
Kroz dugogodišnju karijeru u odnosima s javnošću imala sam priliku upoznati najrazličitije profile osoba, iz svih segmenata života, koji su bili na različitim stepenima uspješnosti. Kao po pravilu, uspješniji i samim tim sigurniji u sebe, su uvijek bili prizemniji, profesionalniji, insanskiji u odnosu na one koji su tek počinjali. Bilo je i među njima arogantnih, a kasnije se, u skoro 100% slučajeva potvrdilo, izuzetno plitkih individua. Alen Albinović, likom, djelom i riječju definitivno spada u drugu grupu.
Evo i argumenata:
Činjenica mjesta rođenja nije nikakva „zasluga“, nije nešto što smo sebi izborili i na čemu nam treba čestitati. Na to smo imali uticaja jednako kao na boju očiju ili seksualnost, dakle nikakvu. Na koji način živimo život i kakve izbore pravimo, e TO su stvari za koje možemo uzeti zasluge ili primiti kritiku.
Komisija za obrazovanje, kulturu i kulturno-historijsko naslijeđe nadležna je za utvrđivanje kriterija, postupka i načina davanja i izmjene naziva ulica, trgova, parkova i mostova, ustanova, naselja i naseljenih mjesta na području Općine Stari Grad Sarajevo. Da bi bilo koja osoba mogla adekvatno i profesionalno obavljati funkciju za koju je imenovana prvi preduslovi su obrazovanje i INFORMISANOST. Arogancijom tipa: „Lejla (prvi put čujem da postojiš u bh. univerzumu) jesi li to HATERICA samo zbog toga što tebe nisu imenovali...“ (citat preuzet sa FB statusa Alena Albinovića), Albinović pokazuje apsolutni nedostatak oba preduslova uz elementarni nedostatak kućnog odgoja – osobe koje ne poznajemo persiramo. Lejla Zvizdic (ustati pa spomenuti) je institucija u segmentu TV programa u posljednjih 20 godina, pa ostaje nejasno kako bilo ko, bez obzira koliko neinteligentan bio, može završiti FPN i tvrditi da ne zna ko je Lejla Zvizdić.
Okarakterisati Lejlu nepismenom može samo neko ko se sa pismenošću „ni u putu nije sreo“, a što, na žalost, zorno potvrđuje i letimičan pogled na samo jednu rečenicu Alena Albinovića, gore citiranu.
Dakle po dva osnova NEKVALIFIKOVAN za vršenje funkcije u navedenoj komisiji.
U video obraćanju Alena Albinovića, takođe objavljenog na njegovom FB profilu, može se čuti izjava da je imenovan „na osnovu zasluga“. Smatram se izuzetno informisanom osobom, ali za bilo kakve „zasluge“ u segmentu kojim se bavi komisija, ne čuh!
Čula jesam, na žalost, za sagu o „malom od skandala“, to je bio medijski košmar koji nisam mogla ne registrovati, bez obzira koliko bježim od žutila i instant-popularnosti gladnih individua.
U životu sam upoznala veliki broj osoba koji potpadaju pod kategoriju LGBT i koje ponosno nazivam prijateljima. Među njima naravno i gej muškaraca ili pedera, kako se oni sami deklarišu, u najvećem broju. Ko se ikada sreo sa ovim dijelom populacije, složit će se da tu vlada fenomenalno šarenilo odnosa, pojavnih oblika, izražavanja seksualnosti, karaktera kao i to da ne postoji niko ko može biti „kraljica drame“ kako mogu neki od mojih divnih prijatelja, već pomenutih gej muškaraca. U periodu kada je „mali od skandala“ punio minute „žutih programa“ nebrojeno puta su se zgražavali, skupa samnom, zbog nedostatka šlifa, kulture, originalnosti u onome što je mali od skandala nudio. Prejeftino, neinventivno, neinteligentno. Dakle potpuni krah pokušaja osiguranja medijske promocije, definitivno na štetu mojih prijatelja, istinskih „kraljica drame“.
U životu sam, takođe, upoznala i veliki broj osoba koji su vjernici. Koji su svoje vjersko određenje pronašli u jednoj od četiri religije koje dominiraju u našoj zemlji. Ponosna sam na činjenicu da među njima imam prijatelje, moralne veličine po svakom osnovu. Niko, ali NIKO od njih svojom vjerom ne maše okolo, ne snima klipove o svom „dolasku tobe“, ne pokušava se ugurati u medijski prostor putem sopstvene, duboke intime kakav je vjerski osjećaj. Polazeći od ličnog stava koji je tako lijepo i jednostavno objasnio Balašević (napomena-ako Alen Albinović ne zna ko je „u univerzumu“ Balašević, neka mu neko pokaže opciju Google search), rekavši da: „Neko to od gore vidi sve“, i od stava da je vjera duboki, intimni odnos osobe i Boga, onda se pomenuto mahanje vjerom Alena Albinovića može doživjeti jedino kao još jedan, propali pokušaj medijske pažnje koje je pomenuti evidentno gladan, a što me, na žalost, dovodi do ponovljenog zaključka o apsolutnom nedostatku inteligencije kod navedenog.
Dođoh i do Fondacije Alen Albinović. Opet lični stav, arogantno, smiješno i providno nazvati fondaciju po još živoj osobi, posebno po sebi i konačno posebno po osobi koja apsolutno nema niti jedan uspjeh pomena vrijedan u svom životu do momenta osnivanja fondacije. Vrlo jasno, još jedan, propali pokušaj plasmana u medije svog „lika i djela“.
Kao prvo, fondacija pod ovim imenom se ne nalazi niti u registru fondacija na nivou KS, niti Federalnom niti onom na državnom nivou. Na FB stranici Fondacije, u sekciji „about“ nalazi se samo jedna rečenica koja govori o cilju fondacije. Sve objave na stranici sadrže isključivo fotografije „lika i djela“ Alena Albinovića, zorno potvrđujući stav da je riječ o patetičnm pokušaju samopromocije. Čak ni u „vijesti“ da su dvije studentice dobile udžbenike za III semestar ne nalazimo fotografiju primopredaje...Fondacija nema logo, a morala bi imati po zakonu. Fondacija ima Alena Albinovića i njegove fotografije. Arogantno, jadno, nevješto, patetično....
I za kraj, Alen Albinović može izabrati da bude „mali od skandala“, peder u pokušaju, vjeri posvećena individua, kokainski ovisnik, prosvetitelj, dobročinitelj, šta god poželi. To je njegovo pravo koje mu niko nema pravo osporiti. Međutim, kada se drzne obavljati funkciju koja se finansira od MOG poreza, onda itekako imam svako pravo osvrnuti se na „lik i djelo“, pa bio on tako providan, nezanimljiv i medijske pažnje željan kakav je Alen Albinović.

 

Tekst napisala Aida Feraget