PETICIJA ZA POŠTIVANJE USTAVA BIH I PRIMJENU ODLUKA USTAVNOG SUDA BIH O DRŽAVNOJ IMOVINI I PRAVA NA DJELOTVORAN PRAVNI LIJEK

TRAŽIMO 

1.     Da se prestane s upisom državne imovine u korist Republike Srpske u postupku izlaganja na javni uvid nepokretnosti a na osnovu Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske 

2.     Da se izmijeni član 87 stav (2) Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske na način da se omogući djelotvorna žalba strankama u postupku izlaganja nepokretnosti 

OBRAZLOŽENJE 

1. Ustavni sud BiH je u svojim odlukama U-1/11; U-8/19 i U-4/21 zaključio da su osporene odredbe određenih zakona u RS-u, kojoma je propisano da nepokretnosti koje su po svojoj prirodi javno dobro, odnosno državno vlasništvo, po sili zakona postaju vlasništvo i posjed Republike Srpske, protivna članu I/1, članu III/3.b) i članu IV/4.e) Ustava BiH jer se radi o isključivoj nadležnosti Bosne i Hercegovine u reguliranju pitanja državne imovine.  Republika Srpska nije imala ustavnu nadležnost da regulira pravni status predmetnih nepokretnosti kao svoje vlasništvo. U predmetu broj U-1/11 Ustavni sud je zaključio: "U smislu člana I/1. Ustava BiH, BiH ima pravo nastaviti da regulira 'državnu imovinu' čiji je ona titular, znači sva pitanja koja su povezana s pojmom 'državne imovine' kako u građanskopravnom tako i u javnopravnom smislu. Ovakav zaključak je jedini mogući logički i materijalni sadržaj pojma 'identiteta i kontinuiteta' iz citirane odredbe. Dalje, Ustavni sud ponavlja da je, iako svaki nivo vlasti uživa ustavnu autonomiju, entitetska ustavna nadležnost podređena obavezi da mora biti u skladu sa Ustavom BiH i 'odlukama institucija BiH'. To jasno proizlazi iz odredbi člana III/3.b) Ustava BiH. Osim toga, pravo države BiH da regulira pitanje državne imovine proizlazi i iz odredbe člana IV/4.e) Ustava BiH. Naime, ako se imaju u vidu prethodni zaključci, prvenstveno da država BiH ima pravo nastaviti da regulira državnu imovinu, odnosno da je titular državne imovine, a da odredbe člana IV/4.e) Ustava BiH propisuju nadležnost Parlamentarne skupštine u ostalim pitanjima koja su potrebna za provođenje dužnosti države, a da državna imovina reflektira državnost, suverenitet i teritorijalni integritet BiH, nedvojbeno je da navedena odredba daje ovlaštenja državi BiH, odnosno Parlamentarnoj skupštini da regulira pitanje državne imovine. Prema tome, ovdje se radi o isključivoj nadležnosti BiH koja proizlazi iz čl. I/1, III/3.b) i IV/4.e) Ustava BiH" (op. cit. U 1/11, tačka 80). Ustavni sud BiH u obrazloženju svojih odluka ističe da je na pravnoj snazi Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 18/05 i 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07 i 58/08), koji je donio visoki predstavnik za BiH, te da je članom 4. Zakona propisano da zabrana raspolaganja državnom imovinom ostaje na snazi do stupanja na snagu zakona kojim se uređuje provođenje kriterija koji će se primjenjivati za utvrđivanje imovine koja je u svojini BiH, Federacije BiH, Republike Srpske i Distrikta Brčko BiH i utvrđuju prava svojine i upravljanja državnom imovinom, ili dok visoki predstavnik drugačije ne odluči. Činjenica da zakon o državnoj imovini još uvijek nije donesen, prema ocjeni Ustavnog suda, ne znači da entiteti mogu svojim zakonima regulirati pitanje svojine na državnoj imovini koja još uvijek nije definirana na nivou BiH.

2. Član 87 stav (2) Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske[1] krši pravo građana na djelotvoran pravni lijek a koje se garantuje članom 13. Evropske konvencije i čl. II/3 e) Ustava BiH a u vezi sa čl. 1 Prvog protokola  Evropske konvencije. S obzirom da rješenja Komisije za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanje prava na nepokretnostima (u nastavku Komisija) u postupcima izlaganja nepokretnosti, redovno i u pravilu utvrđuju ne samo „u pogledu utvrđenih podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljišta“ nego i o pravu svojine na nekretninama tj. o imovini građana koja je zaštićena Europskom konvencijom o ljudskim pravima (u daljem tesktu Europska konvencija) čl. 1 Protokol 1, smatramo da  čl. 87. Zakona o premjeru i katastru RS nije u skladu s čl. 13 Europske konvencije koji previđa pravo na djelotvoran pravni lijek. Ovo pravo prema ustaljenoj praksi Europske konvencije u Strazburu podrazumijeva da pravni lijek mora ispunjavati 4 uslova da bi bio „djelotvoran“ u smislu čl. 13. Evropske konvencije a to su: 1) institucionalna djelotvornost; 2) Stvarana djelotvornost; 3) korektivna djelotvornost i 4) materijalna djelotvornost.  Smatramo da čl. 87. Zakona o premjeru i katastru RS ne ispunjava ove uslove pogotovo u smislu stvarne, korektivne i materijalne djelotvornosti jer kako je sada definisan ne postoji mogućnost putem žalbe da se utiče na Rješenje Komisije za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanje prava na nepokretnostima (u nastavku Komisija) u pogledu stvarnih (imovinskih) prava građana a koja su zaštićena takođe Europskom konvencijom čl. 1. protokol 1 Evropske konvencije. Član 13. Evropske konvencije podrazumijeva da domaći pravni lijek mora biti u stanju ispraviti bilo koju povredu koja se ustanovi, međutim pravo na žalbu u skladu s čl. 87. stav (2) Zakona o premjeru i katastru RS predviđa samo u pogledu premjera i klasifikacije zemljišta tj. isključuje putem žalbe osporavanje bilo koje druge pogreške koju može napraviti nadležni organ. Pored toga, svaki pravni lijek mora biti djelotvoran u materijalnom smislu, što znači da građanin čije su prava povrijeđena mora biti u mogućnosti da izvuče stvarnu korist od njega. Na kraju krajeva i sam naziv Komisije sadrži „utvrđivanje prava na nepokretnostima“ što bez ikakve sumnje znači da Komisija odlučuje o imovinskim pravima ali da strankama nije omogućeno tokom postupka da ističu prigovore u smislu imovinskih prava niti da podnose žalbe i osporavaju predmetna rješenja u smislu imovinskih prava.  

Emir Kovačević    Kontaktirajte autora peticije