promjena imena entiteta Rep. Srpska u ime entitet Holiday Inn

 

STRATEŠKI CILJEVI BOSANSKIH SRBA

Ekspert tužilaštva Robert Donja na suđenju Radovanu Karadžiću govorio o strateškim ciljevima bosanskih Srba, "izgubljenoj bici" SDS da spriječi nezavisnosti BiH i prekrajanja granica opština. Prvi dio unakrsnog ispitivanja protekao u znaku Karadžićevih lekcija iz istorije i pritužbi da su Bošnjaci "uzurpirali" bosanstvo, Hrvati "ukrali jezik" a Amerikanci iznevjerili obećanje o izlazu Srba na more

Glavni cilj bosanskih Srba je, po mišljenju američkog istoričara Roberta Donje/Donia, izražen u prvom od šest strateških ciljeva koji su definisani na 16. sjednici Skupštine tadašnje Srpske Republike BiH 12. maja 1992. godine. Radi se o razdvajanju naroda i stvaranju etnički čiste srpske države na teritoriji BiH.

Iako prvim strateškim ciljem nije precizirano da li se radi o teritorijalnom, fizičkom, institucionalnom ili ljudskom razdvajanju, po mišljenju svjedoka, sva četiri spomenuta oblika podjele su konkretizovana u preostalim ciljevima: uspostavljanju koridora od Semberije do Krajine kako bi se Republika Srpska Krajina povezala sa Srbijom, brisanju Drine kao granice između srpskih zemalja, podjeli Sarajeva na srpski i muslimanski dio, i konačno izlazu srpske države na more.

Donja je, između ostalog, rekao da je SDS nakon zasjedanja Skupštine BiH 14. i 15. oktobra 1991. godine kada je usvojena deklaracija o suverenitetu i odlučeno da se započnu pregovori sa Evropskom zajednicom, preusmjerio svoju energiju na planiranje osnivanja svoje države. Tada je, po riječima Donje, SDS "izgubio bitku" u nastojanju da zadrži veto na izglasavanje nezavisnosti. Tužilac je prikazao poznati snimak Karadžićevog obraćanja poslanicima Skupštine BiH kada im je poručio da su odabrali "autostradu pakla i stradanja kojim su pošle Slovenija i Hrvatska" i koja će "odvesti BiH u pakao a muslimanski narod možda u nestanak".

Po riječima svjedoka, rukovodstvo SDS je nakon toga formiralo svoju Skupštinu koja je provela referendum o ostanku u Jugoslaviji, a potom nastavila pripreme za formiranje srpske države koja je proglašena 9. januara 1992. godine, s namjerom da u aprilu te godine proglasi nezavisnost. On je rekao da se prvi nagovještaji namjere korištenja nasilja od strane bosanskih Srba mogu uočiti u prisluškivanim razgovorima tadašnjih srpskih lidera iz septembra 1991. godine.

Tužiteljica Kerolin Edžerton/Carolyn Edgerton je navode svjedoka ilustrovala audio-zapisom presretnutog telefonskog razgovora od 9. septembra 1991. godine između Karadžića i tadašnjeg šefa policije na Palama Malke Koromana povodom hapšenja Milana Martića. "Ako ne bude oslobođen imaće čitavu Romanijsku regiju nad Sarajevom noćas", zaprijetio je Koroman a Karadžić dodao: "Ne samo vas nego i čitavu Krajinu".

Donja je potom na primjeru Sarajeva objasnio kako je SDS provodio "opštinsku strategiju", odnosno politiku prekrajanja granica pojedinih opština u kojima je živjelo većinsko srpsko stanovništvo. Nakon 3. sjednice Skupštine bosanskih Srba održane 11. decembra 1991. godine SDS je izdao uputstva o osnivanju kriznih štabova i dodjeli vojnih funkcija lokalnim rukovodiocima. To je, po riječima svjedoka, predstavljalo zaokret u funkcionisanju srpske Skupštine koja je umjesto javnog tijela postala "stranački organ".

Optužba je glavno ispitivanje zaključila ukazujući na izjavu generala Mladića koji je na 50. sjednici Skupštine RS iz aprila 1995. godine rekao da su "zadaci vojske u ratu proizašli iz šest strateških ciljeva bosanskih Srba".

U prvom dijelu unakrsnog ispitivanja Karadžić je izlagao svoju verziju istrorije na prostoru bivše Jugoslavije, požalivši se između ostalog da mu Amerikanci još uvijek "duguju" izlaz na more, da su Muslimani odabirom imena

 
 
Skupština srpskog naroda BiH, 9. januara u hotelu Holiday Inn, proglasila je Srpsku Republiku BiH.

Gotovo sve teze iznijete na toj sjednici bile su skovane u Beogradu, a prethodno lansirane u srbijanskim medijima od strane akademika iz SANU-a. Pripreme za održavanje ovog skupa trajale su mjesecima uz jaku logističku podršku Miloševićeve mašinerije.

Uoči skupa u Sarajevo je došla ekipa DB Srbije koju je lično poslao Jovica Stanišić, tadašnji šef SDB-a Srbije, sa zadatkom da izvrše kontradiverzioni pregled i pronađu prislušnu opremu u hotelu Holiday Inn.


„Stanišić je poslao svog prvog saradnika za operativnu tehniku Dragana Filipovića Fiću. Dolazak te ekipe imao je za cilj zaštite od prisluškivanja i snimanja skupa. Njihov dolazak je dogovoren u direktnom kontaktu Stanišića i Karadžića koji smo presreli i to nam je bio signal da moramo opreznije postupati. Prislušne uređaje smo uklonili sa mjesta na koja smo postavili i ugradili ih u jedan ventilacioni prostor. Ekipa SDB-a iz Beograda izvršila je pregled i Karadžiću garantovala da je zaštićen od prisluškivanja. Međutim, mi smo uspjeli snimiti sjednicu, a taj snimak i transkript su kasnije u haškom Tribunalu predstavljali značajan dokument na suđenjima nekoliko haških optuženika. Bio je to dokaz o involviranosti Jovice Stanišića u određena zbivanja u BiH“, kaže za SB Munir Alibabić Munja, koji je u to vrijeme bio šef sarajevskog SDB-a.

On tvrdi da su od maja 1991. godine sa Karadžićem redovno kontaktirali Slobodan Milošević, tadašnji predsjednik Srbije, Dobrica Ćosić i pojedini čelnici pobunjenih Srba iz Hrvatske. Karadžića, predsjednika SDS-a, savjetovali su da mora ići nekoliko koraka ispred muslimanske strane.

Milošević je zahtijevao od čelnika bosanskih Srba da djeluju u najvećoj tajnosti kako njihovi postupci ne bi izgledali kao dio dogovorenog plana za cijepanje BiH. Radovan Karadžić i njegove stranačke kolege su javno trebale izjavljivati da se zalažu za “očuvanje Jugoslavije, u okviru toga i BiH, ne tražeći podjelu, niti Veliku Srbiju".

Od kraja maja obavještajne službe zabilježile su nekoliko telefonskih razgovora između Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića, koji su kovali plan o stvaranju Velike Srbije. Jedan od tih razgovora vodio se sredinom ljeta 1991.

Predsjednik Srbije je od Karadžića tražio da stupi u vezu sa generalom Nikolom Uzelcem, komandantom Banjalučkog korpusa, kako bi dobio oružje i pokrenuo plan RAM, zamišljen “u dogovoru sa najvišim vojnim organima”, a čije su glavne crte Karadžiću predstavljene tokom susreta s Borisavom Jovićem i Miloševićem, početkom aprila u Beogradu.

Milošević je rekao Radovanu: „Obrati se Uzelcu, on će ti sve reći. Tamo gde imaš problema, javi se meni“.

Kada mu se Karadžić požalio da ima problema u Kupresu jer je tamo dio Srba „prilično neposlušan“, Milošević ga je umirio: „Ne brini, lako ćemo za to. Samo se ti javi Uzelcu. Sve ćeš imati, ne brini. Najjači smo. Dok je armije, niko nam ništa ne može“.

Na sjednici Skupštine srpskog naroda 9. januara prisustvovalo je 77 poslanika koji su 1990. godine izabrani u Skupšinu BiH, osnivači SDS-a i pojedine vladike. U “odabranom društvu” našli su se i Vojislav Maksimović, Aleksa Buha, Momčilo Krajišnik, Božidar Vučurević, Dragan Kalinić, Biljana Plavšić, Voja Kuprešanin, Radoslav Brđanin, Todor Dutina, Nikola Koljević, Jovan Tintor, Radovan Karadžić, Rajko Dukić, Dragan Kalinić, Dobrovoje Vidić ali i vladika Kačavenda.
 
 
Ovom peticijom zahtjevamo da entitet Republika Srpska u Bosni i Hercegovini promijeni ime entiteta u entitet Holiday Inn. Hvala na pažnji.