Za svakog potpisnika ove peticije, štampaće se i dostaviti pojedinačna prijava Etičkom komitetu Univerziteta u Sarajevu.

Svi podaci će se dostaviti isključivo Etičkom kodeksu UNSA i u druge svrhe neće biti korišteni.

Depolitizirajmo SPUS!

Tekst prijave:

Ja, Mujo Mujić, student XXX fakultata sa brojem indeksa 123456, ovim putem podnosim formalnu pritužbu protiv člana Etičkog komiteta Univerziteta u Sarajevu, gosp. Harisa Zahiragića, predsjednika Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu te člana Etičkog komiteta po funkciji zbog kršenja sljedećih članaka Etičkog kodeksa Univerziteta u Sarajevu:

1. Člana 7. – načelo jednakosti i pravednosti

2. Člana 11. – zabrana diskriminacije te

3. Člana 14. – predrasude

O B R A Z L O Ž E NJ E

Dana 7. marta 2016. godine je gosp. Haris Zahiragić putem društvene mreže Facebook, u prepisci koja se odnosila na nedavne napade na osobe koje su pripadnici LGBT zajednice u Bosni i Hercegovini, a koji se dogodio dana 4. marta 2016. godine u ugostiteljskom objektu „Kriterion“, širio govor mržnje u vezi sa spomenutim napadima, pri čemu je gore navedenu zajednicu uporedio sa „sistemskom i zaraznom bolesti“, te je Svjetsku zdravstvenu organizaciju, jednu od specijaliziranih agencija Ujedinjenih nacija, nazvao „pederskom i lihvarskom“. Spomenuta specijalizirana agencija UN je uklonila homoseksualnost sa popisa međunarodne klasifikacije bolesti 17. maja 1990. godine. Preslik spomenute konverzacije se nalazi u prilogu ove pritužbe.

Nakon što su uslijedile osude i reakcije od strane pojedinih političkih stranaka, kao i studenata Univerziteta u Sarajevu, gosp. Haris Zahiragić je dana 8. marta 2016. godine objavio odgovor na saopćenje Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, koja je prva reagirala u vezi s napadima, te je izjavio da je njegovo „neotuđivo ljudsko pravo na mišljenje i izražavanje svojih stavova niko nema pravo osporavati, ma kakvi oni bili, što svakako ne bi bio slučaj da sam ja taj stav iznio službeno ispred Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu“. Nadalje, gosp. Zahiragić je naveo da njegov„svetonazor, kao i moral, mi ne dozvoljavaju da prihvatim da su seksualne zajednice između istih spolova normalna i prirodna stvar, čak i poželjna u današnjem vremenu, nego ih ja posmatram kao asocijalnu deformaciju, te smatram da tim ljudima treba medicinski i društveno pomoći  što je svakako moje pravo, propisano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, mnogim drugim konvencijama i svim pozitivno-pravnim propisima u državi Bosni i Hercegovini“. Kopija ovog saopćenja također se nalazi u prilogu ove pritužbe.

Izjave i medijske istupe gosp. Zahiragića smatram problematičnim i društveno opasnim iz više razloga. Ponajprije, gosp. Zahiragić, uprkos tvrdnjama da je svoje stavove iznio na svom privatnom računu na društvenoj mreži Facebook, zaboravlja da on, kao predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu, te član Etičkog komiteta Univerziteta u Sarajevu, mora postupati sa većim stepenom pažnje i obazrivosti prilikom iznošenja stajališta koja bi mogla uvrijediti osjećaje određenih manjiskih, marginalnih grupacija, koje su itekako prisutne među studentima Univerziteta u Sarajevu, te da samim time snosi viši stepen društvene odgovornosti, pri čemu mora voditi računa o načinu na koji elaborira svoje stavove, te mora uložiti dužnu pažnju prilikom javnog obrazlaganja istih, čak i ukoliko ne dijeli iste vrijednosti i uvjerenja kao manjinske grupacije. Član 11. Etičkog kodeksa Univerziteta u Sarajevu kao jedno od neprihvatljivih ponašanja izričito propisuje diskriminaciju, neposrednu ili posrednu, utemeljenu, između ostalog, na spolnoj orijentaciji i stilu života. U vezi sa članom 11., član 7. propisuje da su svi članovi univerzitetske zajednice dužni da se ponašaju u skladu s načelom jednakosti i pravednosti, na način koji isključuje svaku diskriminaciju, zlostavljanje, uznemiravanje ili iskorištavanje, što se naročito odnosi na članove Etičkog komiteta Univerziteta u Sarajevu, a samim time i predsjednika Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu. Nadalje, član 14. propisuje da svi članovi univerzitetske zajednice trebaju da budu objektivni i da ne smiju dopustiti da bilo kakve predrasude utiču na njihovu objektivnost u akademskim, istraživačkim, administrativnim, poslovnim i upravljačkim djelatnostima. Zbog svega navedenog, mišljenja sam da je gosp. Zahiragić svojim otvorenim istupima mržnje te rječnikom nedopustivim za jednog člana Etičkog komiteta Univerziteta u Sarajevu grubo prekrišio navedene odredbe članaka 7., 11. i 14. Etičkog kodeksa, te da postoji opasnost od pristranog postupanja u budućnosti, s obzirom na krajnje odgovornu funkciju koju gosp. Zahiragić trenutno vrši.

Također, neopravdano je pozivanje na pravo privatnosti kada je u pitanju račun na društvenoj mreži Facebook, posebice ukoliko imamo u vidu brojne rasprave koje se u suvremenoj pravnoj teoriji i praksi vode oko toga da li uistinu postoji privatnost kada je u pitanju održavanje računa na društvenim mrežama. Ovom prilikom podsjećam na presudu Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država kada je u slučaju Snowden naloženo društvenoj mreži Twitter da otkrije identitet korisnika 200.000 naloga na ovom društvenom mediju. Iako je dakako, riječ o dva različita pravna sistema, ipak je korisno referirati se na različita rješenja, posebno ako imamo u vidu da je u jednom entitetu Bosne i Hercegovine, tačnije, Republici Srpskoj, Zakonom o javnom redu i miru, i sam Internet definiran kao javno mjesto.

Osvrćući se na navode gosp. Zahiragića da je sloboda izražavanja njegovo neotuđivo pravo zagartovano kao takvo članom10. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, te osvrtom na presude Evopskog suda za ljudska prava, koji je jasno utvrdio u svojoj dosadašnjoj praksi da govor mržnje nije obuhvaćen zaštitom slobode izražavanja u okviru člana 10. Podsjećam i na presudu D.I. protiv Njemačke, u kojem je podnosilac predstavke, historičar, je bio kažnjen zato što je davao izjave na javnim okupljanjima u kojima je porekao postojanje gasnih komora u Auschwitzu, izjavljujući da su gasne komore bile „lažnjaci“ izgrađeni u ranom poslijeratnom periodu i da su njemački poreski obveznici platili oko 16 milona njemačkih maraka za njih, zbog čega je komisija je utvrdila da je predstavka neprihvatljiva, navodeći da su izjave podnosioca predstavke bile u suprotnosti sa principima mira i pravde izraženim u preambuli Konvencije i da su zagovarale rasnu i religijsku diskriminaciju. Napominjem da navedene presude koristim čisto kao ilustritativan primjer prakse Suda po ovom pitanju, koji je jedini ovlašćen da tumači pomenutu Konvenciju na koju se gosp. Zahiragić poziva.

Na kraju, zbog činjenice da je gosp. Zahiragić po vokaciji bachelor prava, te student postdiplomskog studija na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, smatram da bi on trebao da bude dvostruko osviješten o važnosti poštivanja prava i sloboda svih manjinskih grupa, neovisno o tome da li se mi lično slažemo s uvjerenjima koja zastupaju, te da niko nema pravo da ugrožava drugog u uživanju njegovih prava i sloboda, kao i da takve restrikcije mogu biti nametnute isključivo zakonom, ukoliko je to ocijenjeno potrebnim u demokratskom društvu.

Zbog svega navedenog, tražim od Etičkog komiteta Univerziteta u Sarajevu da preispita da li je opravdano da gosp. Haris Zahiragić obnaša funkciju člana Etičkog komiteta Univerziteta u Sarajevu.